Zagreb, 7. kolovoza 2026. (fra3.net / Lucijana Kožul) – U prigodi obljetnice smrti fra Ante Majića 6. kolovoza, gvardijan franjevačkog samostana u Dubravi fra Slaven Brekalo zajedno s trojicom bogoslova fra Ivanom Dedićem, fra Matijom Ćorićem i fra Patrikom Šuškom pohodio je njegov grob na zagrebačkom groblju Mirogoj te se u molitvi spomenuo njegova života i trpljenja. Fra Antu Majića nisu izravno ubili partizani, ali je preminuo od posljedica mučenja na Križnom putu i boravka u logoru.
Fra Ante se rodio u Vitini 26. kolovoza 1922. Roditelji su mu bili Jozo i Kata, r. Slišković. Krsno ime bilo mu je Dobroslav Augustin. U franjevački red stupio je na Humcu 29. lipnja 1939. Svečane zavjete položio je na Čerinu 29. lipnja 1944. Kao mladi franjevac i bogoslov u ratnim je okolnostima tražio sigurnije mjesto kako bi mogao nastaviti svoje bogoslovne studije. Pred partizanima je pobjegao iz Sarajeva, stigao u Zagreb i dalje krenuo prema austrijskoj granici. Odatle su ih Englezi vratili u partizanske ruke. Fra Ante je bio zatočen u logoru u Savskoj ulici u Zagrebu gdje je pretrpio razna zlostavljanja. Potpuno iscrpljen dobio je tešku upalu mozga, meningitis. Iz logora je prebačen u bolnicu sestara milosrdnica u Zagrebu gdje je i umro 6. kolovoza 1945. Preminuo je u 23. godini života i 6. godini redovništva.
Tako je dogorjela njegova životna svijeća, a prolazni mrak spustio se na njegovu mladost. Vicepostulatura postupka mučeništva za ubijene hercegovačke franjevce dugo je tražila mjesto njegova posljednjeg počivališta. Imala je samo podatak da je pokopan na Mirogoju. Tragajući za njim opetovano i preko portala groblja Mirogoj nakon dugo vremena naišlo se na podatak gdje je ukopan: odjel RKT, polje 59., razred II., grobno mjesto 136. I to je bilo sve. Ali zahvaljujući nekoj dobroj duši u ona teška vremena barem je to ostalo. Ustvari to je grobnica Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Na grobnici nema fra Antina imena, kao ni imena drugih franjevaca koje su nekih godina iz stare premještali u novu grobnicu, odnosno u zajedničku kosturnicu.