Sarajevo, 31 kolovoza 2026. (Lucijana Kožul) – U novom broju Katoličkog tjednika, XXV. (XLIX.), 34., od 30. kolovoza 2026., objavljena je reportaža novinara Josipa Vrička pod naslovom »Bogu na slavu, a svijetu na istinu« koja donosi na uvid izgradnju i značaj Memorijalnog centra Groblje mira na Bilima. Ekipu Katoličkog tjednika u obilazak je poveo fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće«, ujedno i jedan od osnivača Groblja mira.
Kako autor Josip Vričko navodi, na Bile se ne dolazi usput, nego s jasnom namjerom pomoliti se u tišini, zapaliti svijeću i pokazati žrtvama da nisu zaboravljene. Prva postaja na putu prema Groblju mira bilo je Misište gdje su se za vrijeme osmanskih zabrana krišom održavale svete mise. Dolaskom na prostor gdje se smjestilo Groblje mira autor reportaže zaključio je koliko se toga izgradilo u zadnjih nekoliko godina.
Samo mjesto izabrano je i zbog činjenice da su se 1945. na ovom području vodile krvave borbe u kojima su stradali mnogi Hrvati. Ideja koja se začela prije skoro dva desetljeća danas je prerasla u monumentalni projekt, a temelj za sustavno komemoriranje udaren je još 2006. »Rezolucijom Europskog parlamenta o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima«. Ključni trenutak izgradnje Groblja mira bio je polaganje kamena temeljca 23. kolovoza 2013. kada na ovom ozemlju još nije bilo nikakve infrastrukture. Danas je to u potpunosti uređen sakralni prostor s kapelicom sv. Josipa Radnika, kosturnicom, zdencem i upečatljivom skulpturom Pietà, radom akademskog slikara Ilije Skočibušića.
Sve je započelo naoko slučajno, a zapravo Božjom voljom. Tragajući za ubijenim hercegovačkim franjevcima fra Miljenko je nailazio i na mnoge ubijene vjerne članove puka Božjega. Ali oni nisu bili dio njegova poslanja. To ga je kopkalo, sanjao je o nekom povjerenstvu ili nečemu sličnome koji bi tragali i za njima. Namisao se počela ostvarivati na jednoj »slučajnoj kavi« gdje se počeo uspostavljati pravni okvir za sve to. Namisao je rasla i na kraju se, možemo zaključiti, iz rada Vicepostulature rodio Memorijalni centar Groblje mira.
Fra Miljenko posebno naglašava da smisao ovog Groblja nije traganje za zločincima i njihovo privođenje pravdi nego isključivo traganje za žrtvama te omogućavanje dostojanstvenog sjećanja. Temeljna je zamisao da svaka obitelj koja ne zna gdje je stradao njezin član na križ upiše njegovo ime i time ga simbolično pokopa na Bilima kako bi imali gdje zapaliti svijeću i pomoliti se za tu osobu.
Projekt se razvija ustaljenim ritmom zahvaljujući predanom radu ureda i lokalnih povjerenstava pa je tako do sada već postavljeno više od 20.000 križeva, dok ukupan kapacitet Groblja mira iznosi čak 50.000. Zbog lakšeg snalaženja križevi su podijeljeni u četiri polja i okrenuti prema središnjem križu koji je replika Vukovarskoga križa.
Ova reportaža svjedoči o tome kako Bile više nisu tek pusta hercegovačka visoravan, nego oaza mira i spokoja u kojoj se čuva dostojanstvo povijesne istine. Mnogi koji su tu dolazili to su itekako iskusili.