Čerin, 26. listopada 2026. (citluk.ba / Lucijana Kožul) – U župi sv. Stjepana Prvomučenika na Čerinu, jučer je, 25. listopada, odana počast poginulim i stradalim braniteljima svih dosadašnjih ratova i poraća, kao i vjernom puku Božjem. Uz polaganje vijenaca, paljenje svijeća i misno slavlje, otkrivena je i blagoslovljena spomen-ploča fra Martinu Sopti koji je ubijen 1945.
Počast žrtvama odali su predstavnici općinskih i županijskih vlasti te Povjerenstvo za obilježavanje grobišta iz Drugoga svj. rata i poraća te udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Molitvu kod spomen-obilježja predvodio je čerinski župnik fra Velimir Bagavac, dok je misno slavlje predvodio fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće«.
U propovijedi je fra Miljenko istaknuo kako su moć molitve i dobra skršile jugokomunizam i kako se moramo sjećati svega dobroga što su učinili naši branitelji te da nam oni, utisnuti u naša srca, mogu pokazati put i pomagati nam u teškim trenutcima, baš kao što svojim životom to mogu učiniti kraljica Katarina, koja je umrla na današnji dan, sedam franjevaca koje su Turci ubili na Čerinu i svi ostali koji u teškim trenutcima nisu očajavali, nego su branili svoju vjeru i svoj dom, a na poseban način Kraljica Mira. Fra Miljenko se osvrnuo i na život fra Martina Sopte. »Danas smo se rekosmo okupili ovdje i zbog fra Martina Sopte. Bio je dobar, pobožan i učen, govore to njegovi suvremenici. Svoju ljubav nije uskraćivao ni neprijateljima. U Mostaru je zarobljenima kroz žicu davao kruha pa umalo zbog toga nije izgubio glavu. No, on nije mario. Bližnji kraj njega bio mu je draži od bilo čega. Naizgled to mu nije pomoglo da sačuva živu glavu. Upravo ovdje na Čerinu, u našoj župnoj kući, noć pred pad Širokog Brijega proveo je družeći se s nekima koji su bili na strani napadača. Vjerojatno im je pokušao skrenuti pozornost na bitne stvari kojih bi se trebalo držati, ali uzalud. Isto je ponovio kada je kao uhićenik bio u ljubuškoj tamnici. Istražitelju je govorio da je u krivu što ne vjeruje u Boga. Smijao mu se i poslao ga na pogubljenje. Nisu tada fra Martinu pomogla poznanstva s drugom stranom, no pomogao mu je Bog, pomažemo mu i mi svojim sjećanjem. Danas tih drugih više nema, ali fra Martina ima. Ima i ostalih naših pobijenih. Kao narod oslobodili smo domovinu s obje strane granice, smijemo reći tko smo i što smo, smijemo pjevati svoje pjesme, ali sve će to biti uzalud ako se ne budemo sjećali. Hercegovačka franjevačka provincija, kojoj je fra Martin pripadao, sjeća se i sjećala se uvijek svojih palih pa je i u ovo naše vrijeme pokrenula postupak da oni jednoga dana budu proglašeni mučenicima, odnosno blaženima i svetima. Uz Božju pomoć to će i biti.« Fra Miljenko je još kratko spomenuo i podizanje križeva ubijenima na Memorijalnom centru Groblje mira. Potakao je mjesne zajednice da to učine što prije i da za one za koje nema tko to učiniti ili ne želi pronađu sredstva i tako ne dopuste da potonu u zaborav.
Fra Martin je jedno vrijeme djelovao u župi sv. Stjepana Prvomučenika, a 8. veljače 1945. otišao je u Donji Veliki Ograđenik opremiti bolesnika i nikada se više nije vratio. Partizani su ga uhvatili na putu prema Čitluku i odveli u Ljubuški gdje je ubijen 12. veljače 1945. Njegove kosti pronađene su u Ljubuškom na Tomića njivi 2010. godine, a DNK analiza to je potvrdila u svibnju 2012. Pokopan je u zajedničkoj grobnici pobijenih fratara u samostanu na Širokom Brijegu, koji je središnje žrtvoslovno mjesto Hercegovačke franjevačke provincije, 7. veljače 2014.
U znak trajnog sjećanja na njegov život i stradanje, na zidu župne kuće na Čerinu otkrivena je spomen-ploča. Njezino postavljanje novčano je podupro Ogranak Matice hrvatske Čitluk. Nakon otkrivanja spomen-ploču je blagoslovio fra Miljenko Stojić.