Oprostite nam prečasni oci što šutimo danas možda i više no prije, što smo još uvijek poniženi, u strahu, u sramu, ušutkani, prevareni, što smo dopustili opet izgubiti što i vašom krvlju zavrijedišmo. Obećavam vam da ću uvijek i svugdje uraditi sve da se za vas i o vama čuje, da se čuje za muke hrvatskoga puka, za naš put, za našu prošlost, ali i naše sutra, jer šutnja nije opcija, šutnja nije prihvatljiva, život bez vjere i države, bez uzvišene slobode, kako tvarne tako i one mišljenja i govora, život je bez života!