Teško je čitati i jako je teško bez prestanka susretati se s činjenicom da je toliko pogubljenih Hrvata diljem čitavog svijeta. Uzimajući u obzir da se u cijeloj Bosni, a takodjer i u Crnoj Gori pa čak (sada djelomično) i u Vojvodini govori ijekavski, bjelodano je, prema tome svakome iskrenom ljudskom biću, da su to bila Hrvatska područja kojima povijest nije bila sklona te su Hrvati braneći svoje postojbine morali, nakon dugih i krvavih vojni, ustupati dijelove ovih krajeva tuđinu, odlazeći s njih širom svijeta, ostavljajući za sobom tragove svoje civilizacije i kulture. Stoga se molim, isto tako bez prestanka, da se Gospodin smiluje Hrvatskom Puku te mu podari ono što mu pripada, da zavlada Sveti Hrvatski Mir na Svetoj Hrvatskoj Grudi, jednom za uvijek! Molimo Krista da okrene srca sinova k očevima i otaca k sinovima, da iskorijeni zlo netrpeljivosti među svima nama, da nas izmiri i podari Svoju Ljubav, koja nikada ne prestaje, a dušmanima našim - ponajprije onima koji su rođeni, kršteni i stasali među nama kao i onima s istoka i sjevera, gdje prebiva žena koja jaše na Zvijeri, žedna krvi nevinih – dade sve zlo koje su nakanjivali, nanosili pa čak i danas nanose Hrvatima, ne bi li se pokajali za sve zločine i prestali ih činiti.