Pobijeni hercegovački franjevci najsvjetliji su primjer vjere u Gospodina i žrtvovanja za svoj progonjeni, ponižavani, ali vjerni puk. Posebice su bili trn u oku, kao i najveći dio hercegovačkih Hrvata, jugokomunistima, jugoubicama. Svemu dođe kraj, pa došao je i njima. Mi ćemo svoje fratre poštovati i moliti im seda nas zagovaraju na nebu. Neka im je vječni pokoj, iako se za mjesta smaknuća nekih od njih možda nikada neće doznati. Možda Bog probudi savjesti njihovih krvnika. Sumnjam, jer toliko su ogrezli u zločinu da ne poznaju riječ SAVJEST. Naši su im fratri u svojoj dobroti svakako oprostili, ali mi ne možemo i ne smijemo zaboraviti. Neće nam valjda vječni predsjednici biti Mesići i Josipovići. Neka im je vječni pokoj!!!